Publicação

Priručnik za igru GAMES PLUS: Traditional Games for Learning to Teach | GAMES PLUS Game Manual: Traditional Games for Learning to Teach

Ver documento

Detalhes bibliográficos
Resumo:Priručnik igara GAMES PLUS: Traditional Games for Learning to Teach Na temelju povijesnog pregleda tjelesnog odgoja u Portugalu, može se zaključiti da su tradicionalne igre, uz gimnastičke metode i sportske prakse, bile sastavni dio školskog kurikuluma sve do sredine 20. stoljeća. S društvenim i političkim promjenama sedamdesetih godina, sportovi su počeli dominirati nastavom, dok su igre svedene na prigodne ili dopunske aktivnosti. Iako postoji bogata etnografska literatura o tradicijskim igrama, rijetki su materijali koji ih obrađuju kao sustavnu nastavnu temu. Izuzetak je Fakultet sportskih znanosti i tjelesnog odgoja Sveučilišta u Coimbri (FCDEFUC), jedina institucija u Portugalu koja je uključila tradicionalne igre u visokoškolski kurikulum, prepoznajući njihovu obrazovnu vrijednost za motorički i pedagoški razvoj djece i mladih. Tijekom posljednjih desetljeća ta valorizacija potaknula je izradu disertacija, znanstvenih članaka i knjiga, iako didaktičko-pedagoški pristupi još uvijek nedostaju. U tom je kontekstu pokrenut projekt Erasmus+ GAMES PLUS: Traditional Games for Learning to Teach, koji okuplja sveučilišta i udruge iz Portugala, Španjolske i Hrvatske, s ciljem istraživanja obrazovnog, kulturnog i znanstvenog potencijala tradicijskih igara. Konzorcij projekta čine: Sveučilište u Coimbri (FCDEFUC) i Portugalska federacija tradicijskih igara (FPJT); Nacionalni institut tjelesnog odgoja Katalonije (INEFC – Campus Pirineus) i Europska udruga za tradicijske igre i sportove (AEJeST); te Sveučilište u Splitu i Hrvatska udruga za tradicijske igre i sportove (HSTIS). Priručnik GAMES PLUS predstavlja tri reprezentativne igre: igru Beto (Portugal), igru Bèlit (Katalonija/Španjolska) i igru Pločkanje (Hrvatska). Organiziran je u šest poglavlja i opisuje projektne partnere, društvenu funkciju igara, njihovu obrazovnu vrijednost, povijest, pravila, strukturu, motoričke ciljeve i pedagoške strategije poučavanja. Materijal je obogaćen slikama i videozapisima koji olakšavaju korištenje. Jedan od glavnih ciljeva projekta je obuka sveučilišnih ambasadora tradicijskih igara — studenata osposobljenih za podučavanje, promociju i očuvanje tih praksi u školama i zajednicama. U tu svrhu, priručnik nudi metode poučavanja i jednostavne sustave natjecanja (jednostavna eliminacija i rotacija), prikladne za formalne i neformalne kontekste. Priručnik je dostupan besplatno putem interneta, promovirajući tradicijske igre kao punopravni obrazovni sadržaj, a ne samo kao dopunske aktivnosti. Također ima za cilj održivost tih praksi i nakon završetka projekta, potičući njihovu sustavnu primjenu u različitim okruženjima i jačajući njihovu vrijednost kao nematerijalne kulturne baštine koju priznaje UNESCO. Objavljen je u tri dvojezična izdanja: portugalsko-engleskom, španjolsko-engleskom i hrvatsko-engleskom, kako bi se proširio doseg i dostupnost među partnerskim zemljama i drugim zainteresiranim dionicima.
Autores principais:Jaqueira, Ana Rosa
Outros Autores:Coêlho de Araújo, Paulo; Romão Pereira, Artur; Vannier Borges, Fernando; Cruz, Rodrigo; Pinto, André; Pubill, Gabriel; Gabrilo, Goran; Alexandre, João Carlos; Monteiro, Matilde; Pacenti, Milivoj; Pla, Paula Pla; Lavega, Pere; Vuleti, Petra; Perkovic, Tamara
Assunto:Tradicionalna igra Poučavanje Tjelesni odgoj Sport Beto igra Belit igra Pljočkanje igra Europa
Ano:2025
País:Portugal
Tipo de documento:livro
Tipo de acesso:acesso aberto
Instituição associada:Universidade de Coimbra
Idioma:inglês
Origem:Estudo Geral - Universidade de Coimbra
Descrição
Resumo:Priručnik igara GAMES PLUS: Traditional Games for Learning to Teach Na temelju povijesnog pregleda tjelesnog odgoja u Portugalu, može se zaključiti da su tradicionalne igre, uz gimnastičke metode i sportske prakse, bile sastavni dio školskog kurikuluma sve do sredine 20. stoljeća. S društvenim i političkim promjenama sedamdesetih godina, sportovi su počeli dominirati nastavom, dok su igre svedene na prigodne ili dopunske aktivnosti. Iako postoji bogata etnografska literatura o tradicijskim igrama, rijetki su materijali koji ih obrađuju kao sustavnu nastavnu temu. Izuzetak je Fakultet sportskih znanosti i tjelesnog odgoja Sveučilišta u Coimbri (FCDEFUC), jedina institucija u Portugalu koja je uključila tradicionalne igre u visokoškolski kurikulum, prepoznajući njihovu obrazovnu vrijednost za motorički i pedagoški razvoj djece i mladih. Tijekom posljednjih desetljeća ta valorizacija potaknula je izradu disertacija, znanstvenih članaka i knjiga, iako didaktičko-pedagoški pristupi još uvijek nedostaju. U tom je kontekstu pokrenut projekt Erasmus+ GAMES PLUS: Traditional Games for Learning to Teach, koji okuplja sveučilišta i udruge iz Portugala, Španjolske i Hrvatske, s ciljem istraživanja obrazovnog, kulturnog i znanstvenog potencijala tradicijskih igara. Konzorcij projekta čine: Sveučilište u Coimbri (FCDEFUC) i Portugalska federacija tradicijskih igara (FPJT); Nacionalni institut tjelesnog odgoja Katalonije (INEFC – Campus Pirineus) i Europska udruga za tradicijske igre i sportove (AEJeST); te Sveučilište u Splitu i Hrvatska udruga za tradicijske igre i sportove (HSTIS). Priručnik GAMES PLUS predstavlja tri reprezentativne igre: igru Beto (Portugal), igru Bèlit (Katalonija/Španjolska) i igru Pločkanje (Hrvatska). Organiziran je u šest poglavlja i opisuje projektne partnere, društvenu funkciju igara, njihovu obrazovnu vrijednost, povijest, pravila, strukturu, motoričke ciljeve i pedagoške strategije poučavanja. Materijal je obogaćen slikama i videozapisima koji olakšavaju korištenje. Jedan od glavnih ciljeva projekta je obuka sveučilišnih ambasadora tradicijskih igara — studenata osposobljenih za podučavanje, promociju i očuvanje tih praksi u školama i zajednicama. U tu svrhu, priručnik nudi metode poučavanja i jednostavne sustave natjecanja (jednostavna eliminacija i rotacija), prikladne za formalne i neformalne kontekste. Priručnik je dostupan besplatno putem interneta, promovirajući tradicijske igre kao punopravni obrazovni sadržaj, a ne samo kao dopunske aktivnosti. Također ima za cilj održivost tih praksi i nakon završetka projekta, potičući njihovu sustavnu primjenu u različitim okruženjima i jačajući njihovu vrijednost kao nematerijalne kulturne baštine koju priznaje UNESCO. Objavljen je u tri dvojezična izdanja: portugalsko-engleskom, španjolsko-engleskom i hrvatsko-engleskom, kako bi se proširio doseg i dostupnost među partnerskim zemljama i drugim zainteresiranim dionicima.